akupunktura

Akupunktura ((針灸), od lat. “acus”-igla+”pungere”-ubadati) je termin koji je prvi upotrijebio

Nizozemac Wilhelm Ten Rijn. Riječ je o jednoj od glavnih medicinskih metoda tradicionalne kineske medicine, te tibetanske i indijske ajurvede (neki autori smatraju da akupunktura i potiče iz ajurvedske medicine).[1] To je terapeutska tehnika kojom se ubadanjem igala u specifične točke na koži pacijenta uspostavlja ravnoteža Qi (得氣), vitalne energije koja struji kroz organizam. Drevni kineski liječnici smatrali su da životna energija prolazi kroz tijelo preko dvanaest crta, odnosno meridijana.

Akupunktura je jedna od najstarijih metoda liječenja. Postoji priča o tome kako je čovječanstvo otkrilo čudesno djelovanje iglica zabodenih u tijelo.

Naime, Kinezi su u davna vremena kod svojih ranjenih ratnika primijetili nešto zanimljivo. Ratnicima, nakon što su bili probodeni kopljem ili strijelom, uskoro su se smanjili simptomi drugih bolesti od kojih su prethodno bolovali.

Ova metoda, koja se u Kini uspješno primjenjuje već tisućama godina, na zapad se proširila tek u drugoj polovici 20. stoljeća.

Zasniva se na ideji protoka energije u organizmu. Svrstava ga u liječenja bioenergijom. I s medicinskog i s kršćanskog stajališta taj koncept je problematičan. Učinkovitost akupunkture još uvijek nije dovoljno istražena te svako stavljanje akupunkture ispred službenih medicinskih metoda znači svjesnu ugrozu zdravlja. U tradicionalnoj kineskoj medicini ona je bila povezana s religijskom komponentom. Metoda nije sasvim neznanstvena, jer fizički ubodi sitnim iglicama u područja živaca proizvode medicinski provjerljiv učinak. Izdvojeno iz te kineske religijske pozadine, znači gdje postoji provjerljiv medicinski učinak, imaju drugo značenje i katolici smiju ih prakticirati no to nikako ne jamči ozdravljenje ni olakšanje zdravstvenog stanja, zbog čega ih smiju prakticirati uz veliku pažnju, jer nikada ne smiju ovim neprovjerenim metodama dati prednost pred službenom medicinom (v. Katolički odgovor na fenomen New Agea, Irska teološka komisija, 1994.). Ako se metoda zasniva na "energiji" i da se njom objašnjava kako djeluje metoda, tad ju nije dopustivo primjenjivati. Te "životne energije" nose razna imena, u starokineskoj tradiciji zove se “či”, u japanskoj "ki", a u indijskoj "prana". Da bi spriječili zloporabe, američki je Kongres pri svojoj organizaciji Nacionalnom institutu za zdravlje 1998. osnovao posebnu organizaciju koja se bavi ovim alternativnim medicinskim tehnikama, National Center for Complimentary and Alternative Medicine (NCCAM). Institut je izjavio da tehnike zasnovane na "životnoj energiji" krajnje su kontroverzne, budući da ne postoje nikakvi biofizički dokazi ni za energetska polja niti za njihove terapeutske učinke.

U Kini akupunktura datira od 1. tisućljeća pr. Kr., a arheološki nalazi pripadaju Han dinastiji (202. pr. Kr.-220.god.). Prakticira se također u Japanu, kao Kampo, a i u Koreji. Nedavne iskopine Otzi, mumije stare 5000 godina iskopane u Alpama pokazuju preko 50 tatua na tijelu koji odgovaraju akupunkturnim točkama. Neki znanstvenici tvrde da se akupunktura primjenjuje u Euroaziji od brončanog doba. Pretpostavlja se da je Europi postala poznata zahvaljujući trgovcima na putu svile. Nakon pobjede kulturne revolucije u 20. st. je došlo do otvaranja Kine prema Zapadu. Posjetom američkog predsjednika Richarda Nixona 1972. god. koju je organizirao Henry Kissinger, stvorena je mogućnost da strani liječnici upoznaju akupunkturu. Kineski predsjednik Mao Ce-tung organizirao je susrete tradicionalnih doktora s američkim, gdje su im demonstrirane operacije provođene uz anesteziju akupunkturom. Mnoge medicinske organizacije uputile su svoje članove u tu daleku zemlju da upoznaju novu tehniku. Svjetska zdravstvena organizacija priznala je akupunkturu kao službenu metodu 1978

Akupunktura se koristi u Kini pri anesteziji, pa danas od zapadnih doktora upravo anesteziolozi imaju praksu proučavati tu tehniku. Tamošnji medicinari njome tretiraju i zarazne bolesti. S vremenom je zamijećeno da pomaže pri mnogobrojnim neurološkim bolestima, kao što su glavobolje (cephalgie), myalgie, multipla skleroza, paralize i dr.

Istraživanja i kliničke studije pokazale su da tretmani akupunkture uspješno djeluju na:

• tegobe mišićno-koštanog sustava (bolovi u leđima, koljenima, vratu…)
• reumatoidni artritis
• išijas
• glavobolju i migrenu
• mučninu i povraćanje
• tjeskobu i depresiju
• nesanicu
• neplodnost
• alergiju
• sinusitis
• visoki i niski tlak
• jutarnju mučninu
• poslijeoperativne bolove
• moždani udar
• sportske ozljede
• neuralgije
• kožne bolesti